Sjećate li se Josipa i njegove žrtve?

Sjećate li se Josipa i njegove žrtve?

Dok Talibani munjevitom brzinom zaposjedaju Kabul, zadnje uporište koje kontrolira afganistanska vlada, a Amerikanci sa saveznicima pune posljednje zrakoplove koji će ih odvesti u sigurnost zapadnih demokracija nitko više ne spominje Josipa Briškog.

Za one koji su zaboravili, Josip Briški je bio vojnik Hrvatske vojske koji je poginuo u Afganistanu u NATO-voj mirovnoj misiji 2019. godine, u mirovnoj misiji koja očito prestaje ovih dana. Razmišljajući o tome povlačenju, kao i o žrtvi našeg Josipa, moramo se zapitati je li njegova žrtva imala smisla? Nas Hrvate posebno boli žrtva našega Josipa, no osim Josipa moram napomenuti, kako je u Afganistanu u dvadesetogodišnjoj vojno-redarstvenoj misiji ubijeno nekoliko tisuća vojnika zemalja članica NATO-a, deseci tisuća afganistanskih pripadnika sigurnosnih službi te deseci tisuća afganistanskih civila.

Zašto i za koga je naš Josip poginuo?

Razlog navođen u javnosti za zapadnjačku vojnu prisutnost u Afganistanu bilo je ostvarivanje i očuvanje demokracije u Afganistanu. Tu vojnu misiju predvodile su Sjedinjene Američke Države kao najjača vojna sila u NATO savezu, ali i u svijetu. Sjedinjene Američke Države i saveznici se povlače, a Talibani osvajaju selo za selom, grad za gradom, pokrajinu za pokrajinom.

Što se to događa sa Sjedinjenim Američkim Državama, najvećim i najjačim hrvatskim saveznikom? SAD zadnjih godina, kako izgleda, teško osigurava mirnu tranziciju vlasti  čak i u vlastitoj zemlji, gdje se nakon zadnjih predsjedničkih izbora povela velika pravna borba po pitanju integriteta tih izbora. Prije izbora diljem SAD-a izbijali su masovni i vrlo često nasilni BLM prosvjedi, a nakon izbora vidjeli smo nemile scene na Capitol Hillu. Ne zaboravimo smanjenje i gotovo prestanak američkog utjecaja u Siriji, gdje je očito Rusija postala glavni igrač, a također je iznimno znakovito kako je najviša Talibanska delegacija posjetila Kinu pred rasplamsavanje ofenzive u  Afganistanu.

Može li Hrvatska u budućnosti računati na Sjedinjene Američke Države kao saveznika? Hoće li SAD napuštati i druge saveznike osim afganistanske vlade, pa tako jednog dana i Hrvatsku ako bude ugrožena naša sigurnost ili opstojnost hrvatske države? Hoćemo li mi nastaviti slati hrvatske sinove i kćeri da riskiraju svoje živote kako bi bili čuvari nečijih nedovršenih poslova ili ćemo ipak biti oprezniji u svojoj vanjskoj i sigurnosnoj politici? Hoćemo li se konačno početi ponašati kao suverena država koja vodi računa o svojoj budućnost ili ćemo i dalje očekivati da nas netko treći „čuva i pazi“. Hrvati su oduvijek držali do riječi pa tako i u ovom slučaju nećemo napustiti one s kojima smo sklopili savez bez obzira na zabrinjavajuće znakove, ali ne smijemo zaboraviti da nam interes vlastite države i naroda mora biti glavni prioritet.

Josip je kod Gospodina, a demokracija u Afganistanu nije očuvana, rat je očito izgubljen. Naši vojnici prije svega moraju biti spremni obraniti Hrvatsku, a mi trebamo prakticirati vlastitu, suverenu vojnu i vanjsku politiku, a ne u potpunosti ovisiti o drugim državama.

 

Prisjetimo se našeg Josipa u molitvama, i ne ponovilo se!