Nedopustivo razbacivanje proračunskog novca za čudnovate šatore

Nedopustivo razbacivanje proračunskog novca za čudnovate šatore

Tvrđava sv. Ivan simbol je obrane grada Šibenika od turske agresije pa je postavljanje preskupog turskog šatora koji je financiran novcem poreznih obveznika u najmanju ruku neobičan potez. Za one koji ne znaju, konačan prestanak turske opasnosti je bio 16. rujna 1647. godine, a taj datum Šibenčani danas slave kao Dan obrane grada u rujanskom ratu 1991. godine.

Možda istom analogijom nekome padne na pamet postavljanje srbočetničkih tenkova na šibenski most kako bi se na jednako čudan način obilježilo agresija na Šibenik 1991. godine. Ono o čemu nitko ne govori, a iznimno je bitno vezano uz obnovu tvrđave  sv. Ivana je porazna činjenica kako obnova tvrđave građane grada Šibenika koštala nekoliko desetaka milijuna kuna više nego je prvotno planirano. U originalnom projektu nema šatora, a on je bio jedan od glavnih prijepora između gradske uprave i projektanta, odnosno namjera postavljanja šatora je uzrokovala kašnjenje projekta te indirektno poskupljenje od nekoliko desetaka milijuna kuna.

Novcem poreznih obveznika mora se raspolagati odgovorno, a ovakvo ponašanje gradske uprave je tipičan primjer neodgovornog ponašanja u kojem nema niti gram ukusa i zdravog razuma.